Naplata štete za pretrpljeni strah u saobraćajnoj nesreći

Iako su materijalna šteta i tjelesne povrede vjerovatno prve asocijacije, pretrpljeni strah u saobraćajnoj nesreći takođe može biti osnov za naplatu štete od osiguranja.

Kao što je poznato, obavezno osiguranje od autoodgovornosti pokriva kako materijalne, tako i nematerijalne štete (lakše i teže povrede, pretrpljeni strah, umanjenje životne sposobnosti, duševne boli zbog posebno teških povreda i smrtnih ishoda bliskih srodnika…), nastale u saobraćajnoj nezgodi. Nematerijalne štete mogu se potraživati od osiguravajućeg društva i po drugim osnovama (kolektivno osiguranje radnika, životno osiguranje, dobrovoljno zdravstveno osiguranje…), ali o njima u nekom narednom članku.

Za razliku od materijalnih šteta, za uspješnu naplatu nematerijalnih šteta, u koje spada i pretrpljeni strah u saobraćajnoj nesreći, rokovi prijave su mnogo kraći. Od presudne važnosti je da se najdalje 48 sati nakon nezgode javite u medicinsku ustanovu, jer istekom ovog perioda, mogućnost prijave i uspješne naplate štete za pretrpljeni strah u saobraćajnoj nesreći, nije toliko izvjesna.

Šta je osnov za naplatu štete za pretrpljeni strah u saobraćajnoj nesreći?

Nematerijalne štete podrazumijevaju kako nastale bolove, tako i pretrpljeni strah. Strah je posebno stanje svijesti i kao najstarija emocija, prevashodno je medicinska kategorija. Ne postoji osoba koja ga nije doživjela. Bol je prvenstveno tjelesni osjećaj, dok je strah psihičko osjećanje reaktivne prirode. Zbog toga fizički bolovi i strah mogu, ali i ne moraju postojati istovremeno.

Kao pravni pojam, strah je jedan od oblika nematerijalne štete koja nastaje kad je ugroženo lično pravo pojedinca. Kod straha postoji čitava lepeza osjećaja koja se kreće od neprijatnih raspoloženja, koja dovode do zabrinutosti i bojazni, do jakih afekata, kao što su jaka prepast, smrtni strah itd. Strah može prouzrokovati neurotična stanja, depresije, šokove i tome slično.

Strah jačeg intenziteta, ali trenutni, nije osnova za plaćanje naknade. Trajanje je spoljašnji element straha i isto tako bitan kriterijum za odluku o naknadi. Dužina straha zavisi od težine tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, te o uspjehu ljekarskog tretmana, a može zavisiti i od starosti oštećenog lica. Spoljašnji elementi straha mogu se dokazivati ne samo vještačenjem, već i putem svjedoka ili drugim dokaznim sredstvima.

Kod određivanja pravične novčane naknade za pretrpljeni strah treba uzeti u obzir i strah zbog neizvjesnosti liječenja, strah koji oštećeni trpi u bolnici, ako su prema njemu morale biti primijenjene neprijatne i agresivne metode liječenja (npr. hirurški zahvati), kao i strah koji se može javljati nakon završenog liječenja. Nastale psihičke neprijatnosti izazvane strahom su individualne i teško mjerljive, tako da je sudu veoma teško odmjeriti pravičnu naknadu.

Ko može naplatiti naknadu za pretrpljeni strah u saobraćajnoj nesreći?

Naknadu štete za pretrpljeni strah može ostvariti ono lice koje trpi strah zbog vlastite opasnosti, ali ne ako je strah izazvan brigom za drugoga, pa makar to bio i bliski srodnik.

Ne može se tražiti naknada štete za onaj strah koji će oštećeni trpiti ubuduće.

Potrebno je, prije svega, pouzdano utvrditi intenzitet pretrpljenog straha kao jedan od osnovnih kriterijuma za naplatu štete. Nužno je utvrditi i u čemu se sastoji tjelesna povreda ili oštećenje zdravlja (ako postoje), jer na osnovu toga se može pretpostaviti koliki je strah izazvan u konkretnom slučaju. No, pravična novčana naknada isplatiće se oštećenom za pretrpljeni strah koji ima navedena obilježja i kada oštećeni nije pretrpio tjelesne povrede.

Koliki iznos se može naplatiti za pretrpljeni strah u saobraćajnoj nesreći?

Pretrpljeni strah jedna je od nelagodnosti koja je pokrivena polisom osiguranja. Zavisno od intenziteta i trajanja povreda, za pretrpljeni strah u saobraćajnoj nesreći iznos koji se isplaćuje obično se kreće u raponu 50-70 KM/dan.

Osiguranje će pristupiti i isplati nadoknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, u zavisnosti od utvrđenog stepena i trajnosti iste. Korekcije su vezane za obim i težinu povreda, životnu dob, zanimanje. Ovaj oblik štete je u pravilu trajnog karaktera, ali novčana naknada se može dosuditi i kada je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju. Uobičajeno je da se do 25% utvrđene invalidnosti vrši isplata 5.000 KM za svakih 10%, dok za veće stepene invalidnosti taj iznos bude između 6.000 i 10.000 KM.

Nematerijalne štete pokrivaju i naplatu duševne boli zbog naruženosti i zavise od intenziteta, životne dobi, vrste zanimanja, lokacije povreda i sl, pa isplaćeni iznosi variraju od 700 KM do desetina hiljada KM.

Duševni bolovi zbog smrti bliskog srodnika (bračni i vanbračni partner, dijete, gubitak ploda, roditelja, braće i sestara), naplaćuju se od osiguravajućeg društva. Iznosi koje osiguranja plaćaju u ovim slučajevima kreću se okvirno od 7.000 KM do 20.000 KM.

Duševni bolovi zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, obavezuju osiguravajuće društvo na isplatu iznosa od 10.000 KM na više.

Od čega zavisi visina naknade za pretrpljeni strah u saobraćajnoj nezgodi?

Naknada za fizičke bolove nastale kao posljedica saobraćajne nezgode zavisi od toga da li su ti bolovi bili jaki, srednji ili slabi. Kod utvrđivanja iznosa naknade treba imati na umu da su trajanje i jačina fizičkih bolova dva naročito važna elementa za dosuđivanje pravične novčane naknade.

Nelagodnosti u toku liječenja (kraća nesvjestica, hospitalizacija, vezanost za krevet, razne vrste imobilizacija i fiksacija, rendgensko snimanje, broj operacija, infuzija, transfuzija, injekcije, previjanje rana, odstranjenje šavova, upotreba invalidskih kolica, bolovanje, posjećivanje ambulante, fizioterapija, trajanje rehabilitacionog postupka…), kao i duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti, elementi su koji utiču na visinu naknade.